Ustajala monotonija krutila se u mizernom
pogledu pomahnitala putnika i budila u njemu beznađe otrijebljivanja muklih
korova. Dok je ništavo iskustvo hučalo u uzavreloj dubini naizgled nečujnih
koraka, rađala se u beskraju čudnovata nada, prelivena opijumom neznatne sreće.
Spokojna noć udahla je trun smijeha čudačnog skitnice odvevši ga u odaje
bistrog bunila. Istom što je stigao, progutao je ludilo i kradom nestao iz
carstva nelagode, sakrivši se u dolini srodnih ratnika. Dovoljan bijaše samo
pogled one neznatne sreće da razjari u njemu plamen što ne traži hrabrost, već
izlazi iz okrilja sjene i putuje pravo u zagrljaj blistave topline. Bajna
melodija posjela je mir na draž dodira toplih usana i zavrela duboko, da plamsa
ljepotom rađajući zlatne snove.
Dok ulazak u skrivene
noći budi vječnost prerušenu u čar
posebnosti burnih sjećanja, mukli vapaj ostaje nečujan i prerasta u izgorjeli
krik ili pepeo daleke sjete. O, bajna melodijo.
Nema komentara:
Objavi komentar