Sumnja izvire iz
dubine slijepog, zalutalog gnijezda. Osjeća prijevaru i kao da budi zauvijek
skrivenu istinu. Čekala je i možda na vrijeme posjela na okaljanu stazu
izgubljenog putnika. Lutao je taj mračnim dolinama, gušio se u vlastitoj krvi,
tonuo u dubokoj kaljuži i gubio razum u magli već čvrsto ukorijenjenoj o
njegove poglede. Predavao se boli, morima udaljen od sumnje i bio nimalo
svjestan da paklena gorčina prerasta u sredstvo za postizanje njegova davno
postavljena cilja. Usporila ga prijevara, okovala o bunilo i dugo držala u
tamnici neznatnih iluzija. Snažna vjera nečujno je isparavala, probudivši u
lutalici dugo skrivenog skeptika. Prestrašila ju trula istina i prognala u isti
oganj u kojem je gorjela duša nasmrt umornog putnika. Dozvolila mu da oživi
ponovo i ugleda sebe u tihim očima, veoma snažnim, smjelim i prodornim. Očima
vječno spremnim da jurišaju morima, budeći sumnju i gazeći nepostojeću istinu.
Njemu nimalo slične čeznu za zagrljajem i trebaju toplinu, daleko od sumnje one
ne vjeruju, putuju i znaju.
Nema komentara:
Objavi komentar