Neki trenuci svjetlije prikazuju vječnost i prerastaju u putanje zagrlivši lutalice, već dobro skrivene u krošnjama iskustva. Spontani susret dvaju pomalo neshvaćena putnika, naizgled zarobljena u tamnicama vječnosti, vratit će toplinu u njihove zalutale poglede.
Usnuvši sebe u spoznaji progonstva, pronašao je skrovište u tihim očima i unio ljepotu njezina lika u žar nečujnih maštanja. Zagrlila ga strunama svojeg zlatnog srca i odvela na sjajne poljane. Udahnuvši vječnost, svjesni da bivaju njezinim djelom otkrili su jasnu melodiju oživjele sličnosti i uz lagani opijum prerasli u jedno, osvijetlivši si put povrh zvijezda.
Nema komentara:
Objavi komentar